bitno je nauciti psa:
1. da KONTROLISE ZAGRIZ. Normalno je da - i treba - dozvoliti psu da se igra sa rukama. Pozeljno je da to bude bez rukavica, zato sto je VAZNO da pas navikne da prepoznaje kada se igra sa "golorukim" covekom. Inace, psi kada se igraju, iako to nama ne deluje nozno tako, vrlo vode racuna o reakciji onog drugog i tako vezbaju da kontrolisu zagriz. Naravno, da cim jedna strana postane pregruba - igra prestaje, a to im nije u interesu. Prema tome, i mi moramo vezbati psa da kontrolise zagriz kada se igra sa "golim rukama". Moj pristup je bio sledeci: cim mi stene jace zagrize ruku - ja je izvucem i ignorisem ga. Ono se sada trudi, rezi, skace... trazi paznju, laje... ali uzalud. Ako krene samoinicijativno ponovo da gricka ruku (a to uvek pocne blago - pa postaje sve jace) - ja onda ponovo prihvatim igru ali opet samo dok ne zaboli.
2. svaka inicijativa za igru DOLAZI I PRESTAJE S MOJE STRANE. To znaci da JA odlucujem da li cu i koliko da se igram sa stenetom. Iako je to malo verovatno, ali pozeljno je da covek bude taj koji inicira igru te da je covek i okonca (onda kada je najlepse - odn. kada se ista "zahukta"). Ma koliko to ume da bude zabavno pozeljno je u sred igranja sa psom obustaviti sve i otici. Time cete psu dati do znanja da mu niste uvek "dostupni" za igranje vec da igranje sa "vodjom" treba smatrati nekom vrstom "privilegije".
3. grickanje ruku je vrlo zgodna prilika da se razviju izvesne NEOPHODNE RUTINE. Kao sto se uvek savetuje da se od malih sapa kod steneta oformi navika i poverenje da sve sto ono uzme u usta vi mozete da izvadite. Na kraju krajeva, elementarna je stvar da se pas ne isprepada kada mu se pregleda zagriz, ako nista drugo. Zato i jeste bitno navici psa da je normalno da se ljudske ruke zateknu u njegovim ustima u najrazlicitijim situacijama. Svaki put kada stene "ponese atmosfera" pa se "razobada" i pocne jace da grize - zaustavite to, izvucite ruke i otvorite mu usta (cvrsto, dok ne prestane da se otima). Kad se smiri - stene treba lepo pohvaliti ili nagraditi.
Nacelno, kao sto psece mame najbolje znaju, vaspitavanje naporne i manje naporne stenadi najbolje se sprovodi u delo ignorisanjem nepozeljnog ponasanja. Tek kao krajnju meru treba se latiti kaznjavanja. Ali kad ga pomenuh, nacelno najdelotvornije je ono sto mi u kuci zovemo "patosiranje". Kada je stene bas MNOOOOGOO uporno i naporno i odoleva svim gore-navedenim strategijama, dovoljno je uhvatiti ga za kozu na vratu i pritisnuti ga na pod nekoliko sekundi - dok se ne primiri. U vecini slucajeva, posle toga nisu vise bas toliko dosadni.
IZVOR-balkanska kinologija